Zaštitnici Hrvatske katoličke zajednice Luksemburg
Blaženi Kardinal Alojzije Stepinac
Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare (r. Penić) u Brezariću u župi Krašić, četrdesetak kilometara od Zagreba. Pučku školu završio je u Krašiću, a zatim gornjogradsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Teologiju je studirao na Gregoriani u Rimu, gdje je bio zaređen za svećenika 1930. Papa Pio XI. imenuje ga 1934. zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. Bio je tada najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Nedugo zatim 1937. bio je imenovan zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom.
Za vrijeme II. svjetskog rata javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva i hrabro zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Rome, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste. Ipak, pod optužbom za suradnju s ustaškim režimom bio je uhićen (1946.) i na namještenom procesu osuđen na 16 godina strogog zatvora. Bio je zatočen u Lepoglavi do 1951., kada je pod pritiskom svjetske javnosti premješten u kućni pritvor u župni dvor u Krašiću, gdje je ostao do smrti.
Za vrijeme zatočeništva, 12. siječnja 1953. papa Pio XII. imenuje ga kardinalom, nakon čega je tadašnja komunistička vlast prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Blaženi Alojzije Stepinac je preminuo 10. veljače 1960. Hrvati u Domovini i dijaspori obilježavaju taj dan kao njegov spomendan - Stepinčevo. Zemni ostaci blaženog Alojzija Stepinca pohranjeni su iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa.
Njegov krepostan život i mučeničku smrt hrvatski je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Nakon hrvatske samostalnosti, blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., tijekom svog drugog pastoralnog pohoda Republici Hrvatskoj. Blaženi Alojzije Stepinac smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a njegov život i njegov put svetosti poziv je za svakog vjernika da u svojem životnom ambijentu ostvaruje odraz Isusove svetosti, koja je Božji dar. Neka nas promatranje lika blaženog Alojzija Stepinca, njegove vjernosti Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu ohrabri i ojača u stožernim krepostima: vjeri, nadi i ljubavi.
Sveti Leopold Bogdan Mandić
Sveti Leopold Bogdan Mandić drugi je kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik i promicatelj jedinstva kršćana. Rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom u obitelji Petra i Karoline (rođ. Carević). Velik interes za duhovnost pokazuje već u djetinjstvu, a u dobi od 16 godina mladi Bogdan odlazi u kapucinsko sjemenište u Udinama (Italija), gdje 1884. postaje članom kapucinskog reda i uzima ime fra Leopold, a 1885. polaže i zavjete. Na teološki se studij upisuje na sveučilištu u Padovi da bi potom školovanje nastavio u Veneciji, gdje 1890. stječe svećeničko zvanje.
Kao mladomisnik izražava želju vratiti se u domovinu i raditi na jedinstvu Istočne i Zapadne Crkve. No, dodijeljene su mu druge službe. U periodu od 1890. do 1906. obnašao je razne redovničke dužnosti unutar venecijanske provincije. Tako je jedno vrijeme bio poglavar samostana u Zadru te neko vrijeme u Rijeci i Kopru. U Padovi je bio odgojitelj studenata filozofije, a više je godina putovao u Veneciju gdje je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku koji će im trebati u pastoralnom radu među hrvatskim vjernicima.
Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu. Radio je na građenju mostova među ljudima i narodima i bio promicatelj ideje jedinstva kršćana. Zadnjih je četrdeset godina života proveo u Kapucinskom samostanu u Padovi ispovijedajući vjernike satima. Pohodili su ga tzv. mali ljudi, ali i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektualci, vojnici i časnici. Ali i časne sestre redovnici, svećenici pa i biskupi. Zlatnu je misu proslavio 1940., a da bi mu nedugo zatim došlo do ubrzanog pogoršanja zdravlja. Umro je 30. srpnja 1942.
Njegov grob, koji se prvotno nalazio na gradskom groblju u Padovi, postao je stjecište njegovih brojnih štovatelja. Kasnije su njegovi posmrtni ostaci preneseni u grobnu kapelicu u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Padovi. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 2. svibnja 1976., a svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. Spomendan Svetog Leopolda slavi se 12. svibnja.
Dušobrižnici Hrvatske katoličke zajednice Luksemburg
1. Vlč. Josip Grošić: od 1976. do 1982. godine.
2. P. Drago Rogina: od 1982. do 1993. godine.
3. Don Franjo Đurić: od 1993. do 2015. godine.
4. Don Frok Zefiq: od 5. travnja 2016. do kolovoza 2018. godine.
5. Don David Ryan: od 26. studenoga 2018. godine.
Nadbiskupija Luksemburg
Naša katolička zajednica se nalazi na području nadbiskupije Luksemburg. Luksemburška biskupija je uspostavljena 1870. godine. Biskupija Luksemburg postala je nadbiskupija 1988. i trenutačno ima oko 395.000 katolika. Nadbiskupija obuhvaća cijelo područje Velikog Vojvodstva Luksemburga i izravno je podređena Svetoj Stolici.
Kardinal Jean-Claude Hollerich je nadbiskup Luksemburške nadbiskupije. Nakon svećeničkog ređenja 1990. godine, isusovac Jean-Claude Hollerich studirao je germanistiku u Münchenu. U Luksemburgu je bio na službi duhovnika u sjemeništu, a potom je na isusovačkom sveučilištu Sophia u Tokiju predavao modernu povijest, njemački i francuski jezik. Godine 2008. imenovan je prorektorom. Japanska biskupska konferencija 2005. imenovala ga je organizatorom priprema za Svjetski dan mladih u Kölnu. Papa Benedikt XVI imenovao je Jean-Claudea Hollericha nadbiskupom Luksemburške nadbiskupije 12. srpnja 2011., a Papa Franjo ga je 5. listopada 2019. proglasio kardinalom. Od 2018. do 2023. bio je predsjednik komisije biskupskih konferencija Europske zajednice. Papa Franjo ga je 7. ožujka 2023. imenovao u Vijeće kardinala.
Cardinal Jean-Claude Hollerich at the Vatican, Saturday, Oct. 5, 2019. (AP Photo/Andrew Medichini)
Nakon studija filozofije i teologije na Teološkom fakultetu u Trieru (1982. - 1987.) i Institutu Catholique de Paris (1985. - 1986.), Pomoćni biskup Leo Wagener je 2. srpnja 1988. zaređen za svećenika. Od 1988. do 2010. djelovao je kao dušobrižnik u više župnih zajednica.
Od 2010. do 2011. bio je regionalni dekan pastoralne regije Luksemburg. Godine 2011. postaje biskupski delegat za pastoral, a 2012. član katedralnog kaptola. Godine 2013. imenovan je biskupskim vikarom za pastoral. Nadbiskup Jean-Claude Hollerich imenovao ga je generalnim vikarom nadbiskupije Luksemburg 2015. godine. Naslovnim biskupom Aquae Novae u Numidiji i pomoćnim biskupom u Luksemburgu imenovao ga je papa Franjo 24. srpnja 2019. godine.
Fotos: Gerry Huberty/Guy Wolff